Moje studijsko putovanje u jEvropu

Ako neko slabijeg zdravlja želi da upozna Evropu, onda to nikako ne treba da čini direktnim odlaskom u Brisel, pa makar morao da preseda u Frankfurtu ili Cirihu… Neko bolešljiv, ali pravičan trebalo bi da sedne u auto i put Brisela krene preko Bugarske i Rumunije polako, kilometar po kilometar, dan po dan, i konačno da se nađe u centru Evrope. Ja sam u Evropu otišla nepripremljena, avionom pravo u epicentar! Zaboli smo se u centar Brisela (ne avionom, prethodno smo sleteli), u apartmane po imenu Strazbur odakle je počela naša studijska poseta prestonici Evrope. Kao najbolji novinari BBC-jevog dvostepenog seminara, koji je održan u osam gradova u Srbiji, odmah smo povadili fotoaparate, kao u pesmi Hladnog piva ”Bili smo tu i tu”, kako bi bolje preneli utiske iz Brisela, a možda i sami snimili spot.

Naša prva poseta počela je kao i dolazak u Brisel, in media res, dakle posetom Evropskom parlamentu, za koji sam ja do tada verovala da postoji samo u Strazburu, gde smo ažurirali znanje o toj instituciji. Kao što bi istakao naš učitelj, penzionisani novinar BBC-ja dragi Džim Fiš: šta smo novo naučili? Da se najbolje fotke prave sa druge strane ulice kod službenog ulaza. Ovo smo saznali od insajdera, tj. jednog od dopisnika iz Brisela.

Studijska poseta Briselu imala je prilično gust raspored, koji je obuhvatao posete Evropskoj komisiji, Evropskom savetu, Misiji Srbije u Briselu, kao i pojedinim medijima, belgijskim dnevnim novinama ”Le soir”, Euronews-u, kancelariji mreže Euractiv, kao i susrete sa dopisnicima iz Hrvatske i Srbije. Ono što se zvanično moglo čuti je da su svi susreti nezvanični, dakle, no photos, no videos, no quotes… A susreli smo se sa Majom Kocijančić, portparolkom Ketrin Ešton, Ksenijom Milenković (ex Milivojević), zamenicom šefa Misije Srbije u Briselu, Jonasom Jonssonom, šefom odeljenja za zapadni Balkan u Evropskom savetu, Myriam Verger Ferran, šeficom odeljenja za Srbiju Evropske komisije, Juriem Lasom, portparolom Dika Martija, Ines Sabalić, dopisnicom brojnih balkanskih medija i predstavnicom kancelarije Zagreba u Briselu… S obzirom da nije bilo fotkanja, mogli bi reći da smo se susreli i sa Barozom, al nismo, kao i sa Dačić-Tačijem, al nam nisu dali da prođemo.

U strogo nezvaničnim razgovorima mogli smo da saznamo da smo od Evropske unije dalje nego što smo mislili, ne samo zbog toga što je pred nama dug put reformi, u našem slušaju jedna evolucija u uređen sistem, već i zbog toga što Evropu trenutno zanimaju unutrašnja pitanja spasavanja evra i stabilizacija monetarne politike. Saznali smo da nam se osmehuje ukidanje belog šengena, ali i da to ne može ići tako brzo zbog procedura donošenja odluka među zemljama članicama. Dakle, moći ćemo za Novu godinu da otputujemo negde bez vize, a posle sve zavisi od razvoja situacije i odluka u EU. Shvatili smo da sve znaju šta se zbiva kod nas i da ih ne zanimaju zakoni, već njihovo sprovođenje. Čuli smo da Srbija mora započeti pregovore sa Prištinom, ali da je pred njom teži posao borbe protiv korupcije na svim nivoima, uspostavljanje nezavisnog sudstva i veliki rad na ostvarivanju ljudskih i manjinskih prava. Saznali smo da predstavnici Evropske unije, kao i naši političari, hoće da kažu samo ono što žele, uglavnom na sopstveni način, te bi bio novinarski izazov, pa i za BBC, sastaviti izveštaj duži od jedne rečenice nakon sastanka sa pojednim od njih. To su nam potvrdile i pojedine kolege, koje su rekle da se teško dobijaju konkretni odgovori na konkretna pitanja. Možda smo još nešto mogli da čujemo, da nismo morali da stignemo nešto i da fotkamo.

Gde smo još bili? U muzejima, restoranima, metrou, u šopingu (u jednom trenutku mi se učinilo da smo u Istanbulu), kod Manekena Pisa i naravno, u Delirium cafeu. Ko nije bio u Deliriumu i probao neko od hiljadu piva, nije ni bio u Briselu. A ko je za veče probao više od dva piva, taj je bio ubeđen da i nije u Briselu. Među najpopularnijim belgijskim pivima su Delirium tremens i Morte subite, sa preko osam procenata alkohola.

Videli smo, uglavnom kroz objektiv, da je Brisel lep, uređen, organizovan grad sa divnim starim, ali i ogromnim, modernim građevinama. Ko dođe u Brisel, najevropskiji grad na starom kontinentu, i oseti se kao građanin sveta doživi i svu lepotu različitosti među ljudima.

Isto kao što pripremljen treba otići u Brisel, tako se treba i vratiti, po mogućstvu preko Avganistana. A ne iz Belgije direktno u Srbiju. Osim ako ne radimo na razumevanju Feliksovog osećaja nakon skoka sa ivice svemira.

Comments

comments