Mišu do kolena, žabi do ramena

Opšte mesto u srpskom novinarstvu „da li vas je ovaj sneg iznenadio?” od kojeg se putarima diže kosa na glavi i vređa ponos, aktuelno je i ove zime. Sneg je pao u decembru i opet je udarna vest u svim terminima. Nije uragan, nije proradio vulkan, pao je sneg u decembru, ali posle duge, duge tople jeseni u koju smo se toliko uljuljkali da se direktor javnog preduzeća koje brine o putevima brecnuo povodom novinarskog pitanja da li se zna ko će ove zime održavati ulice i puteve.

Ove zime?! Gde vidiš zimu, blesava ženo, u ovoj miholjskoj jeseni, koja je dušu dala da započnemo neke kapitalne projekte, po kojima će nas pamtiti sadašnje i buduče generacije Valjevaca. Sve u svoje vreme, kad dođe zima, raspisat ćemo tender, pa izabrati ponajboljeg izvođača, ionako nema mnogo da se bira, samo je jedan u ponudi. Dakle, opušteno, hajde sad da gradimo halu i spasavamo Dom vojske.

Međutim, pade sneg u decembru! I iznenadi ne toliko putare, koliko sve nas ostale. Neke je zatekao i bez pripremljene zimske garderobe koja je još uvek na tavanu. O zimskim gumama i da ne govorimo. Toplana je tek počela sa zagrevanjem, ali ne stanova, već sa kondicionim pripremama za grejnu sezonu. Za dva dana putevi su zavejani, trotoari neprohodni, a delovi zemlje pred uvođenjem vanrednog stanja. Izmerena je i visina snežnog pokrivača koja se kreče od 12 santimetara u Valjevu, do 38 na primer u Zrenjaninu. U svim informativnim emisijama prva vest – paraliza sistema zbog snega u decembru u Srbiji. Svi su angažovani, a učinci minimalni. Premijer je negde krenuo kolima po Srbiji i nije mogao da veruje svojim oćima, „zar ja mogu da se sastajem sa Tačijem, a vi niste u stanju ni sneg da očistite!”, bio je duboko razočaran stepenom izdržljivosti svojih sunarodnika kojima je poručio da će sve koji ne rade svoj posao smeniti, pa i samog ministra saobraćaja! Mrkonjić je brže bolje svalio krivicu na velike kamione, koje je vejavica zatekla u putu pa ih pokrivila i poprečila po srpskim magistralama i poručio da će putevi biti očišćeni u rekordnom roku, ali ne i pre njega jer nas je sneg iznenadio.

Po snegu mišu do kolena, žabi do ramena sugrađani su se borili da stignu do posla, gradski je kasnio ili uopšte nije saobraćao, taksi je bilo nemoguće dobiti, trotoari su bili pod snegom i ledom. Jedna očajna majka u komentarima na historijsku vest o snegu u decembru čudila se „Nije mi jasno što su se u školi iznenadili kada sam zvala da pitam hoće li raditi!?” Sramota! Pao sneg, a deca moraju u školu. Po snegu od 20 santimetra.

Prošle zime jednan dečak iz Donjih Leskovica, po onom snegu kojeg smo očigledno zaboravili jer smo ovoliko nespremni za ovogodišnji, sa majkom je prešao sedam kilometara da bi došao u školu gde je tog dana trebalo da glumi u pozorišnoj predstavi! Pričali su tada da su najpre krenuli prečicom (tri kilometra), ali da su se zaglavili u smetovima, pa se onda vratili na seoski put. Oboje su bili jako srećni kad su se u školi pojavili tačno na vreme.

Ali mi smo „devojke iz grada”, kao i naše gradske komunalne službe, i sve nam je teško, od toga da očistimo sneg ispred svoje kuće, da teglimo decu 500 metara do škole, do toga da radimo svoj posao.

Comments

comments